|
|
|
1. mart 2019, 12 punih godina od otvaranja ovog sajta !!!
Da li je iko te 2007. godine, kada sam na 14 email adresa razaslao emailove sa uputstvom da kliknu na ovaj link, mogao da pomisli da ćemo još biti ovde 2019. godine? Naravno mislim na sajt. A za raju, pa insan je vrlo kvarljiva roba sa potpuno nedefinisanim rokom trajanja. U zadnjih 365 dana smo izgubili "samo" tri člana (koliko ja znam), što je znatno ispod prosjeka zadnjih 12 godina, za koje vrijeme smo ispratili na nebo 67 naših članova. Zašto navodnici na "samo"? Račun je prost, puno je manje živih. Nema veze, ovo što nas je ostalo, sjećaćemo se svih 602 člana za koje znamo. Inače, dlaka je falila da ova stranica nikada ne ugleda svjetlo interneta. 30. januara 2019. sam bio jako nestašan i priredio Seni nezaboravan dan. U jednom momentu kažem joj da moram malo da sjednem, jer mi se crni pred očima. Slijedeće što sam vidio 45 minuta kasnije je mlada žena iznad mene, a sve se drma, jer auto hitne pomoći juri prema Koševu. Da skratim, dio onog tehnološkog čuda koje imam u prsima, biventrikularni pacemaker sa ICD, je zezno stvar. Defibrilator (ICD), koji inače opaljuje u slučaju tahikardije, tj. visokog broja otkucaja srca, BIO JE PODEŠEN DA ČEKA 5 MINUTA DA OPALI U SLUČAJU TAHIKARDIJE, UMJESTO NORMALNIH 2 MINUTA. Neko u Americi ili u UK je to zezno. I onda je srce iz ko zna kojeg razloga otišlo u iberture, preko 250/minuti. U takvoj situaciji zalisci su stalno poluotvoreni, krv ide cenat naprijed, cenat natrag, a u tijelo šipak. Tako je mozak ostao bez krvi, a sve, uključujući pluća, prestalo je da radi. Sena je to gledala, pozvala hitnu, pa kada je prošlo onih 5 minuta od početka tahikardije, ICD je počeo da opaljuje. Pošto sam bio go do pojasa, Sena je gledala kako mi svi mišići prsa, vrata i glave skaču ko blesavi i ja sam prodisao, ali ne i došao svijesti. Ekipa hitne pomoći je bila u Zagrebačkoj na 7 spratu za tačno 4 minuta! IMA LI IGDJE U SVIJETU DA SE TO MOŽE DESITI OSIM U SARAJEVU? Dalje je istorija, živ sam i pomalo zdrav.
A sada smo u 2019. godini.
Niko, ni ja niti iko od vas nije očekivao da će ovo ovoliko narasti i da će ovoliko trajati. Za ono prvo, narastanje, naravno da ste svi odgovorni, ja sam samo sakupljao, uređivao, organizovao, ali za drugo, TRAJANJE, zašto da budem lažno skroman, odgovorni smo samo Sena i ja, ja za beskonačne sate gledanja u ekrane i ažuriranje sajta, a Sena za svu podršku koju mi je dala i što nikada, ama baš nikada, nije kazala "pa zar više nije dosta" ili nešto u tom stilu.
Dok sam bio u Londonu, imao sam ogroman sto, ustvari cijelu konstrukciju polica i ormarčića od poda do stropa samo za posao sa kompjuterima. Tako sam mogao da smjestim bez frke tri monitora, dva 17-inčna u landscape i jedan 20-inčni 4:3 u portrait položaju.
Od kako sam u Sarajevu od novembra 2016, jednostavno nisam fizički imao mjesta za tri monitora tamo gdje mi je smješten kompjuter, ona dva londonska 17-inčna su otišla u smeće, a zadržao sam 20-inčni monitor i donio ga u Sarajevo, i još se ponovio jednim 24-inčnim monitorom 16:9. Ono desno je 27-inčni TV, da ne ostanem neinformisan. Kako sam ja prvenstveno elektroinžinjer i ekspert za gradnju kompjutera, i TV je zakačen na kompjuter i po potrebi služi kao treći monitor. A kompjuter, ustvari čudo od kompjutera koje sam napravio baš po mojoj mjeri, je dole, ispod stolića kojeg sam, zamislite, opet po mjeri sam napravio. Ne treba da naglašavam da se sve napaja preko velikog UPS-a, eno mu dole desno displeja. A pošto su mene u IBM-ovom školskom centru u Radovljici sedamdesetih godina naučili da nije čudo ako podaci iz kompjutera nestanu, već je čudo tehnologije ako ih sutra nađete, mora se apsolutno imati najmanje jedan eksterni backup. U tu svrhu ono lijevo na stolu je Samsung 500GB USB disk sa posebno čvrstim kućištem preko koga sam prešao autom da provjerim da li je istinita Samsungova tvrdnja da mu to neće napraviti štetu. Na taj disk najmanje jednom dnevno backupiram kompletne My Documents, inače je isključen. To je, kako rekoše u IBM-u, najmanje. Bolje od toga je imati i drugu i treću kopiju podataka i da je svaka fizički na drugom mjestu ili adresi. U mom slučaju druga kopija Aerokluba je kod provajdera. Znači, nema šanse da se sadržaj www.Aeroklub-Sarajevo.ba izgubi.
Dakle, ovo na gornjim fotosima je hardware na kojem se radi grandiozan posao izgradnje ovog sajta, i koji omogućava da ogromna količina materijala bude spremljena na sigurno, za vječnost.
Nove stvari dolaze sve rjeđe, što je i za očekivati, em su se ladice i sehare ispraznile, em smo kratki za 171 člana. Koliko god da se taktiziralo, dvanaest godina je dvanaest godina.
Stanje na mojim diskovima je slijedeće:
Nema te search engine koja nas nije pokupila u svoju bazu podataka. Dok smo Sena i/ili ja živi, nadamo se da ćemo od penzija vazda uspjevati da odvojimo cca 130 KM godišnje za rentu web imena državi BiH i prostora i prometa na serverima internet provajdera, to je "Team d.o.o Sarajevo". Znači, nema zime za ono što je tamo u momentu kada ja odlepršam. To samo znači da će zatečeno stanje ostati, samo će tu na početku biti još i moja slika. Zbog toga sam prije nekoliko godina pitao dvojicu naših prijatelja, Prnju i Miru, jesu li zainteresovani da im pokažem arhitekturu sajta, pa kada ja riknem, da znaju da nastave. Prnja je kazao ga je to gorka jabuka, a Miro je kazao (citiram): "SAMO TI RIKNI, OSTALO JE NAŠA BRIGA". Možete zamisliti kakvo je to smirenje duše, benifen.
Ideja vodilja je da ZA DUŠU STARE BUTMIRSKE RAJE, ZA DUŠU ONIH KOJI SU POMRLI I ZA MOJE ZADOVOLJSTVO zabilježim KAKO SMO SE NEKADA LIJEPO DRUŽILI I LJUDOVALI i na livadi i van nje i da druženje nastavimo, uživo i virtuelno. Činjenica je da se današnji Aeroklub Sarajevo isto se zove kao i onaj predratni, ali izuzev nekoliko članova, to je potpuno drugačiji entitet. Ja sam, uz vašu ogromnu pomoć, u neku ruku, zapisivač perioda od 1945. do aprila 1992. Neka vrsta "Hodoljublja". Osim par časnih izuzetaka, na ovom sajtu nećete naći ni slike ni videe ni priče koje opisuju i pokazuju aktivnosti Aerokluba poslije 6. aprila 1992. Ali NAJFRIŠKIJE SLIKE RAJE SU TU! One su ovde da se vidi metamorfoza i da se možemo prepoznati kada se sretnemo na nekoj sarajevskoj ili bjelosvjetskoj ulici.
Ovaj sajt je zbir sjećanja na doba kada se, kako pokojni ZIJO KEKIĆ, član Aerokluba Mostar reče, "na ovoj planeti lijepo živjelo".
Tužo je da nemamo slike šestorice članova za koje 100% znam da su davno preminuli.
Počinjem da gubim nadu da ćemo njihove slike ikada imati.
602 člana koje imamo u spisku članova, za 47 godina, koliko je Aeroklub Sarajevo postojao, apsolutno nije realna cifra. Sjetimo se samo koliko modelara i padobranaca je bilo svake godine? Ja opet ponavljam, ubijeđen sam da neko, a mislim i da znam ko, ima članske knjige iz klupske kancelarije. A zašto ih čuva samo za sebe, sakrivene kao da je u pitanju ukradena Mikelanđelova slika, pitajte njega. Ako konačno ne da, ja ga molim da ih bar testamentom ostavi onome ko u to vrijeme održava ovaj sajt, ja ili Miro koji mi je na moj prijedlog da mu pokažem strukturu sajta prije nego što riknem, pa da on može nastaviti da ga održava, kazao "samo ti rikni, ostalo je naša briga".
Šta je, tu je, ovde su 453 slike članova koje sam uspio da prikupim (W na slici znači da član ima svoju stranicu i klik na sliku vodi vas tamo).
Za 151 člana nemamo nikakvu sliku. To je baš tužno.
PREMINULI ČLANOVI AEROKLUBA SARAJEVO Neka im je slava i velika hvala za druženje kojim su nas počastvovali, neka im je nebo plavo, i vječni mir i pokoj duši
Sada ovde imamo 171 ime. To je strašno puno. A strašno je i to što sam ja lično poznavao sto dvadeset i kusur. Valjda je to jedan od motiva koji me guraju da i dalje neumorno radim na održavanju ovog sajta.
I ovde
Svih 602 naših članova sa detaljima koji su poznati su izlistani ovde.
Ovo do sada je manje-više već postalo klasika i spominjano je u obilježavanju predhodnih jedanaest godišnjica. Ove godine ima drastičnih promjena: NEMA VIŠE POMENA U OSLOBOĐENJU!
Pomeni su izgledali ovako:
Pošle godine sam napisao:
Da bi mi savjest bila mirna, početkom ove godine sam na prvoj strani napisao:
Zamislite, AMA BAŠ NIKO MI NI RIJEČ NIJE NAPISAO O OVOME! Što je i normalno, svi imamo svojih egzistencijalnih briga, pa zaista nema razloga tovariti na leđa i ovo! A i niko od raje nije u cvijetu mladosti.- U jednoj excel tabeli ja imam detaljne podatke konstrukciji finansiranja Pomena za sve ove godine, uključivo imena članova koji su participirali u finansiranju i iznose koje su participirali. Mislim da ne bi bilo fer objaviti ove podatke, nekome bi moglo biti neprijatno što je poslao tako malo ili tako mnogo love. Ako neko želi da zna kako on stoji u toj tabeli, trenutno ću mu dostaviti taj podatak.
Permanentni zadatak je da prikupimo što je moguće više dokumentacije o Aeroklubu Sarajevo i njegovim članovima i prijateljima. Dokumente svake vrste, slike, priče, papire, plakete, anegdote. I to što brže. Niko nije besmrtan, pa ni ja, pogotovo kada se uzme u obzir moj srčani EF 19% i šećer koji je bio riknuo na 29,9....
..., ali je upornim zalaganjem, sa dvije vrste insulina (NOVORAPID i LANTUS), tri 500 mg METFORMIN tableta dnevno i uz pomoć sarajevskih ljekara sveden u razumne okvire
Ako ste na naslovnoj strani sajta doveli
miša iznad
Hvala svim članovima i prijateljima Aerokluba Sarajevo i posjetiocima ovog sajta na doprinosima za izgradnju sajta. Kako davno rekoh u mojoj izjavi, ja sam, uz vašu ogromnu pomoć, u neku ruku, zapisivač perioda od 1945. do aprila 1992. Neka vrsta "Hodoljublja". Ja samo slažem kockice koje mi svi vi šaljete. Znam da je sehara sa kockicama sve manje, ali nema veze, dok ima nas, nalaziće se vazda po neka nova.
Zahvaljujem
se Team-u
I na kraju, posebno se
zahvaljujem mojoj Seni
Idemo dalje ...
I ako želite da se podsjetite kako je ovo izgledalo svih predhodnih godina
OBILJEŽAVANJE GODIŠNJICA OTVARANJA SAJTA I OBJAVLJIVANJE POMENA PREMINULIM ČLANOVIMA U OSLOBOĐENJU
Svih ovih godina u finansiranju Pomena učestvovalo je 71 član i simpatizer. To su Ahmed Agić, Adnan Alibegović, Slobodan Avram, Miki Bakalar, Zlata i Edo Berberih, Miro Božić, Mujo Bukvić, Dževad Buzadžić Buza, Dragomir Cvetković Leb, Đoko Danilović, Fudo Dorić, Edo Đino, Nikola Đuričić, Ševko Džananović, Samir Fazlagić Faza, Fiko Ferhatović, Robert Franković, Ešref Gačanin, Branislav Gavrić Gavro, Irfan Habibović, Mirso Hadžialić, Zlatko Hafizović, Neno Hrisafović, Ahmed Hrustanović, Sejo Hudović, Bobo i Desa Ilić, Jasenko Kapidžić, mlađi Karamehmedović, Fadil Karamehmedović Kafa, Milan Kovačević Mica, Braco Kukić Kukac, Cica i Vojo Marjanović, Ines Martinović, Olivera Matić - Topić, Nena Milanović, Dren Milinović, Goran Miljković - Miljac, Dragan Miljuš, Ogi i Goran Minić, Davor Mišeljić, Smail Mujčinović Mujčin, Ahmet Musić Musa, Zaim Pašović Zajko, Eso Pihura, Ljubomir Pranjić Prnja, Ljubomir Prodanović Prodan, Hamza Ražnatović, Jasminka Šabić Jaca, Ismet Šečić Sele, Narcis Selimić, Sabina Solaković, Saša Stanar, Dejan Stojnić Stoja, Mustafa Sudžuka, Bećir Šejtanić, Dalibor Šmit, Željko Štolba, Mustafa Sudžuka, Bojana Tasić, Nusret Taševac, Osman Taševac, Marko Trogrančić, Srđan Uskoković, Mario Vodopivec, Sergije Voinov, Vito Vuković. Iskreni im se zahvaljujem u moje ime, a pretpostavljam i u ime svih članova Aerokluba Sarajevo.
|
,
onda je iskočila moja poruka. Ako to niste uradili, evo poruke
.jpg){kind=small}
