Juka je bio moj prvi nastavnik u Aeroklubu Sarajevo, kada sam se kao 13-togodišnji dječak 1959, godine upisao u modelarsku sekciju Aerokluba Sarajevo.

Cijeli život posvetio je vazduhoplovstvu, a najveći dio svog radnog vijeka bio je sekretar Vazduhoplovnog saveza Bosne i Hercegovine. Najveći uspjeh ostvario je kao selektor reprezentacije aero-modelara Bosne i Hercegovine, najtrofejnije muške sportske ekipe u BiH, sa kojom je osvojio Evropsko prvenstvo 1996. godine i Svjetsko prvenstvo 1999. godine u Izraelu.

Juka će biti ispraćen na posljednji put na groblju Faletići u utorak, 23. juna u 15. časova

Lokaciju groblja možete naći ovde.

Hvala mu za sve što je učinio da bi stotine mladih zavolilo vazduhoplovstvo. Neka mu je vječita slava

From: =?iso-8859-2?Q?Ismet_=A9e=E6i=E6?= <Ismet.Secic@mkt.gov.ba>
To: "'dejan@stojnic.co.uk'" <dejan@stojnic.co.uk>
Date: Tue, 23 Jun 2009 10:46:38 +0200
Subject: Ljutika Muhamed

Dejane,

Vijest o smrti Ljutike Muhameda me je iskreno rastužila. Znam da je dugo vodio bitku sa veoma teškom bolešću, ali ipak se vijest o smrti dugogodišnjeg prijatelja i saradnika teško prihvata.  Dugo sam ga poznavao još od dolaska u Aeroklub 1958 godine. Tada je bio nastavnik modelarstva i okupljao je mlade zaljubljenike u avijaciju u Modelarskoj radionici u Lugavinoj ulici. Obučio je generacije i generacije mladih, a kasnije vrhunskih modelara, koji su pronijeli slavu modelara Aerokluba “Sarajevo” i  VS Bosne i Hercegovine.  On sam, koliko ja poznajem modelarstvo, bio je zaljubljenik posebno u sobne modele i u tome je bio neprevaziđen.  

Zaposlio se je u Stručnoj službi Vazduhoplovnog Saveza BiH kao referent za modelarstvo, ali je bio prisutan u sportskim dešavanjima svih grana vazduhoplovnog sporta. Mislim da ni jedno ozbiljnije Republičko takmičenje nije proteko bez  Juke. O njegovim sportskim uspjesima kao modelara ne bih mogao kompetetentno da pišem, ostavit ću to modelarima - njegovim kolegama po struci. Znam sigurno da je ostavio neizbrisiv trag u vazduhoplovnom modelarstvu i sportskom vazduhoplovstvu Bosne i Hercegovine i bivše Jugoslavije.

Penzionisan je prije rata.  Godine 1992. kada smo ostali bez stručnih kadrova i igdje ičega, ponudio sam mu, kao tadašnji ratni Predsjednik VS BiH, mjesto sekretara, koje je on prihvatio bez dvoumljenja. Za svo vrijeme rata bio je vrlo predan i revnosan u poslu. Uspjeli smo da održimo Savez, dobrim dijelom zahvaljujući Jukinom angažmanu i radu. Poslijeratna dešavanja su nas radi prirode posla udaljila, ali ja sam uvijek pratio rad Saveza, a time i Jukin rad i djelovanje. Bio je velik. Bio je pravi i iskonski  zaljubljenik u avijaciju,  onakav kakvi  samo mogu biti ljudi koji iskreno pripdaju korpusu avijacije. Rado ću ga se sjećati. Njegom sinu, snahi i unucima izražavam iskreno saučešće. Iskreno saučešće izražavam svim Jukinim prijateljima.