Vozdra Dejane,
Tek posle izvesnog vremena "skoknuh" do
tvog sajta da vidim sta ima novo i to "novo" me je razalostilo: saznado
da Vojke vise nema. Ona mi je ostala u veoma lepom secanju kao i njena
bliska prijateljica Olga; bio sam im povremeno nastavnik na Butmiru 1958
i 1959 godine. Poklonile su mi, kada sam diplomirao, jednu lepu malu
kutiju za cigarete, crno lakiranu i na njenom poklopcu urezan crtez
jedne dzamije. Napisale su mi i jednu lepu malu posvetu i zalepile je na
unutresnjoj stani poklopca.Do tog poklona mi je bilo toliko stalo da,
kada sam pokupio svoje prnje i otisao iz Juge u januaru 1965 sa jednim
koferom i jednom torbom, poneo sam bio i tu kutiju. Samo, prestao sam
pusim i prilikom jedne od nekoliko selidbi, negde sam je zaturio. Danas
bas bih voleo da mogu ponovo da procitam posvetu koju je Vojka napisala
svojerucno i da se ponovo potsetim na te dve fine mlade devojke koje su
bile dostojanstvene, ali ne mrtva puhala, ljubazne i otvorene, ali ne
kaciperke, ni koketne lutke ili sminkerice, koje su bile, u onom
pozitivnom smislu, nasa raja. Svi smo ih uvazavali, pred njima se nije
nikada ni psovalo ni pricali masni vicevi i to prosto sto to nije "pasovalo"
u njihovom prisustvu.
Vojka je stanovala, koliko se secam, u
Vogosci, a Olgica u Seheru.
Eno ih obe na poslanim slikama: na jednoj
Olgica, Cike Savija i Voka sede na stepenicama, cini mi se starog
JAT-ovog bifea, a iza njih je Joco Stopar. Osoba koja sedi za stolom
mogla bi biti ili Blagoje ili Braco Miletic.
Na drugoj fotki, opet Olgica i Vojka sa
nekim koga ne prepoznajem; pozadi, malo dalje je Cike Savija.
Slike su snimljene sigurno pre 27 Jula
1961, kada je Cike poginuo u sudaru dva AERO-2 iznad Romanije i kada su
pogunuli Cike, Emil Casar, Braco Miletic i jedan vodnik JRV, zaboravih
mu ime.
Eto tako sve prolazi. Vojka, laka ti crna
zemlja.
Iskreno saucesce njenom suprugu koga se ,
eto, ne secam.
Neno