Aeroklub Sarajevo

Ovde pratimo razvoj zdravstvene situacije kod članova koji su imali probleme i razmjenjujemo informacije koje bi mogle pomoći rješavanju ili ublažavanju zdravstvenih problema naših članova i njihovih porodica i prijatelja

Kako negdje već rekoh, RAJA su vazda bila i ostala tu i, shodno, jako ih se tiče zdravstveno stanje RAJE. Ako znamo da neko ima problem, mislim da bi bilo pametno da to kazemo RAJI! Internet je geografiju sveo na mikroskopiju i cijeli globus se sada obuhvati jednim pogledom, i informacija je trenutno raspoloživa na svakoj tački. A ima nas SVUGDJE oko globusa.

Kada neko od RAJE ima boljku, veoma je moguće da neko drugi od RAJE ima rješenje za kojim onaj prvi vapi.

Ako ti ili neko tvoj ima problem za koji tražiš lijek, molim te da mi kažeš TAČNO ŠTA ŽELIŠ DA BUDE NA STRANICI - koliko informacija i koji detalji za kontaktiranje.

Nakon 16 dana i izgubljenih 18,5kg (osamnaest i po) na vagi (niko ne zna, ali preko 90% je voda), dođoh kući, kako se ono kaže, spreman za nove radne pobjede. Sada mogu čak i da hodam, normalno, bez štaka.

Kao što svi znate, moje srce je uje..no preko svih razumnih granica, 5 infarkata, 11 angiograma i angioplastika, dva začepljena bajpasa, 50.000 funti vrijedan pace maker (platio naravno NHS) i još tu i tamo po neka "sitnica". Elem, jedina stvar, ustvari četiri, za koje smo svi mislili da su OK, bili su srčani zalisci. E tu smo se dobro zajebali, jer ona dva na pretkomorama zglave ne dihtuju. Ko je vidio skinutu glavu motora na kome su sicevi ventila izgrebani, znaće šta je to. Posljedica: opšta slabost, nemogućnost da se napravi više od 10-15 koraka.

Simtomi su bili svakojaki, i bubrezi, i kičma, i reuma, i tiroida i šta ti ja znam, ali na zaliske niko nije posumnjao i tu se izgubilo nekoliko mjeseci.

Kada sam prije tri nedelje za 15 dana dobio 10 kila na težini, a noge postale i oblikom i tvrdoćom kao balvani, shvatilo se da glavna pumpa ne može da protjera dobljno krvi kroz bubrege. I tako sam sada smješten na kardiologiji moje omiljene bolnice Royal Free Hospital. Trenutno se intenzivno radi na uklanjanju vode, a poslije toga ide srce.

Pošto ja ne mogu podnijeti bilo kakvu operaciju, izlaz je u umjetnim zaliscima koji se kao stentovi ubacuju u srce. Ako to be bude išlo, pušiona, ima da se patim do kraja života.

24.11.2014. Flater smo ukunuli u korijenu. U jednoj prvoklasnoj privatnoj klinici u Londonu, u koju me je poslalo socijalno (NHS) jer oni nemaju kapaciteta, juče su mi UNUTAR LIJEVE SRČANE PRETKOMORE spržili zonu srca u kojoj se nalazi(o) nerv koji izaziva flater. Nema više nerva, nema više flatera, ikada. Moram sada smisliti od čega da riknem.

Utorak, ujutro. Kao što vidite, nema me u Oslobođenju, već sam zatvoren u kuću u Londonu, jer ne smijem da vozim 48 sati. Dakle i to je urađeno. Nisam imao pojma da je to tako komplikovan zahvat, mislio sam da je to slično onim 11 angiograma i angioplastika. NEMA NIKAKVE VEZE! One su išle kroz arteriju u nozi pored desnog jajeta, jer sajle nisu ulazile u srce, a ovo je išlo kroz venu na istom mjestu pa drito u srce. Bolje je da nisam znao šta će da mi rade, ne, ne bih odustao, ali bi se pravo zadevero. Evo videa sa procedurom (nije moja). Kliknite na sliku za lokalnu verziju

Dakle, u subotu 8. novembra sam došao o London, u prilično lošem stanju, ono opšta slabost, nema zraka, ili što bi moja baka znala da kaže, "sve me boli". U nedelju naveče u pola 11 nazovem svog doktora, u ponedeljak u 9 sam kod njega, u 11 sati imam izvađeno 5 onih ampula krvi za apsolutno sve krvne nalaze. U 13 su nalazi došli iz kompjutera u Edinburgu i,....., KATASTROFA, 70% JE CRVENO ODŠTAMPANO, nema veze sa srcem ili onim dosadašnjim malim zajebancijama, sada je tiroida skrenula na HIPO kolosijek, a crvena krvna zrnca su daleko ispod 3.5 miliona, što objašnjava moj stalni umor i nemogućnost podnošenja ikakvog fizičkog napora.

I naravno, kada je sve još jednom potvrđeno, u utorak u pola 8 naveče sam primljen na kanal u Royal Free Hospital koja je jedina bolnica koja se bakće sa mojim modelom pace-makera u Londonu.

Tu me tretiraju infuzijama željeza, tabletama za tiroidu i imaju stvarno namjeru da me do utorka popodne dovedu u red. Utorak je D-day zato što će mi tog dana u rano popodne gurati kameru u stomak. Trebalo je da ide i kolonoskopija, tj. kamera u šupak, ali bi to bilo previše za jedan dan. Oni traže bar jedan čir da objasne anemiju. Ha prođe kamera, odoh kući da se spremim ZA PRAVI KANAL!

U petak 21. novembra ujutro moram biti u jednoj privatnoj klinici (plaća socijalno) na finom podešavanju injection sistema. Prošle godine sam 4 mjeseca imao flater koji je sa 300/minut pičio pretkomore. Ništa nije otpalo, ni krila ni repne površine. Ali kažu da ako se desi slijedeći, ne da će nešto otpasti, već će se SVE RASPASTI i to se mora spriječiti. Procedura je p. dim, dođem ujutro, skinem gaće, probuše mi arteriju desne noge gore kod j..., uguraju u srce fiber optic sajlu sa kamerom i laserom na vrhu, nanišane neki nerv koji je odgovoran za flater, sprže ga laserom, izvuku sajlu i gotovo. To se zove KARDIJALNA ABLACIJA. Onda sve obratnim putem, navučem gaće i ostalo i fatam se taksija kući. Ko nov novcat. I onda se u subotu javim ovde, ili me nađete u Oslobođenju, garant ću negdje biti.

Primio sam dosta emaila sa dobrim željama. Još ne znamo ishod želja, jer je to prženje u srcu odgođeno za ponedeljak u 9.00. E tu će biti kom' obojci, kom' opanci. Baš me zanima kako će to izgledati u utorak ujutro, ono ja nasmijan odavde ili sa slike.

30.04.2013. Ova zadnja tri mjeseca sam stvarno naj..o. Zbog flatera atrijuma sa 300 otkucaja na minut, u pretkomorama je došlo do pojave krvnih rotora, baš kao što smo imali one male rotore iznad Hrasnice kada duva jugovina, sa tom razlikom što su se rotori iznad Hrasnice odvajali i pičili niz vjetar svakih nekoliko minuta, a ovi moji su bili stacionarni. Posljedica je bila da je MANJE KRVI IŠLO U KOMORE, a samim tim i u tijelo (neki mašinac bi to možda mogao objasniti sa hidrodinamičkog aspekta). Moji fizički kapaciteti, ionako nikakvi sa EJECTION FRACTION<25%, su se srozali na samo dio toga. Jedino me je u životu držalo to što su u februaru "navili" pace-maker da ne ide ispod 70 na minut, pa bar dok mirujem, imam zraka da dišem normalno. Ali čim napravim 20 koraka i to užasno sporo, kao deda od 105 godina, puls mi ode na 110 i ostajem bez zraka, i posljedično, moram stati. Super regulator!

Pošto su vrtlozi bili stacionarni, postujala je realna mogućnost da se u njihovoj sredini stvori tromb, koji se tu vrti do besvijesti. Smirivanje flatera se izvodi uguravanjem lasera u pretkomore i prženjem nekih nerava, to se zove "isthums ablation", ali postoji opasnost da tada tromb, ako ga ima, krene na put, gdje drugo nego u mozak. Zato sam ova zadnja tri mjeseca na antikoagulantima. Ima nešto što se zove "protrumbinsko vrijeme". Kod normalnih ljudi, vrijednost je 1, a kod nenormalnih kao što sam ja, treba da bude 2.5. E to je stvarno teško ucicati. Pogledajte kako je teklo ucicavanje

(naravno da sam dijagram ja napravio u Corelu iz poznatih numeričkih rezultata).

Uslov da se nešto na srcu uradi je bio da tri sedmice imam stabilno protrumbinsko vrijeme. I eto ga najzad. Za danas sam imao poziv u Royal Free Hospital, za koji mi je rečeno da će nešto da rade na pace-makeru, što sam ja shvatio kao testiranje, prije zajebancije sa prženjem laserom. To je pola sata posla i ja odem tamo bez ičega, samo sa križaljkom da prekratim vrijeme u podzemnoj.

Međutim ne lezi vraže, kažu oni meni danas ćemo mi sve odraditi, ima nova metoda koja koristi pace-maker sa ugrađenim defibrilatorom da malo šokira srce, ako treba i nekoliko puta, da mu objasne (srcu) da ta frka sa pulsom nema smisla, i da treba da se smiri. Meni će dati totalnu anesteziju, i ja nema ništa da brinem. Ima malecka šansa da sve ode ukrivo, a to je ako u srcu već stoji tromb, on može da krene i onda niko pojma nema gdje će da se zaustavi. Naravno da sam ja potpisao da se slažem sa rizikom, kako neću, pa ovako više ne ide. Otpreme me u salu, tu je moj doktor Rogers, koji je lani ugradio pace-maker, onda Estera koja je glavna za štimanje i održavanje pace-makera i koja redovno kupi podatke iz mog pace-makera preko bežičnog modema koji imam kod kuće, i tu je još doktor iz firme MEDTRONIC koja je proizvođač tog čuda.

Uspavaju me, i sat kasnije, ja se budim u šok sobi. Daju mi sendvič i čaj, ispregledaju i kažu mrš kući. GOTOVO!

I stvarno, NEMA VIŠE FLATERA, i meni srce ne prolupa nakom 10 koraka. Sutra ću po preporuci, probati bicikl.

Prob'o, me ide ovaj mali, 16 cola i 6 brzina. Kada dođem u Sarajevo, probaćo onaj veliki, napravio ga specijalno za mene Hikmet Bajtarević, 21 brzina. Ali prva je maestralna, jer je Hikmet stavio odozada neki super veliki zupčanik, kaže da se sa njim može uz Džidžikovac. Nisam probao, vjerujem mu na riječ. A neću ni probati, jer i dalje imam ejection fraction 25%, i to se nikada neće promijeniti, osim da napravim transplantaciju srca. Inžinjersko objašnjenje za ejection fraction je vrlo jednostavno

26.01.2013. Većina zna šta je "FLATER", mene je učio Gustav Ajdič na časovima aerodinamike 1962, godinama sam ja učio druge na tim istim časovima za potencijalne početnike jedriličare. Ko ne zna šta je flater, neka pogleda ovde.

E sada se pitate zašto ja sada pričam o flateru? Zato što sam ja taj termin vezao samo za letilice, A NIKAKO ZA SRCE! U srijedu 23. januara 2013 oko 2 popodne, vidim ja nešto nije u redu sa mnom, krv mi navrla u vrat i glavu. Stavim onu igračku za pritisak i puls, jebote, 190 sa 135, puls 128 (moje normale su 110/70/60)! A na pulsu 160 moj defibrilator prorađuje. Nazovem mog doktora, pa hitnu pomoć. Oni dođu za 6 minuta i drito u bolnicu.

Elem, tamo ustanove da gornja trećina srca, ona sa pretkomorama, atrijum, vozi svoj film i piči sa 300 otkucaja na minut, dok donja ide sa 107. Onih 300 na minut doktori zovu "flater srca". Sve je ovo dokumentovano na EKG-u, a i moj pace maker pamti apsolutno svaku sekundu. Juče smo pregledali njegovu memoriju i ispalo je da je flater počeo još 18. januara, ali očito manje intenzivno pa ga ja nisam primijetio. Vrlo pozitivnio je da pace maker, prilikom odluke da li će da zvekne defibrilator, uzima u obzir samo ono što se dešava sa komorama. Za tu stvar nema lijeka, to se desi ili se ne desi. Meni je ovo bilo prvo takvo iskustvo poslije 26 godina baktanja sa srcem, i zato sam zvao hitnu pomoć, jer KOD SRCA I MOZGA RIJETKO SE DOBIVA DRUGA ŠANSA, O OVOME VODITE STROGO RAČUNA.

Zbog svega ovoga sam bio bez interneta tri dana, pa zato i kasnim sa uknjižavanjem uplata za Pomen koje sam dobio od Ogija Minića i Dževde Buzadžića.

PS: email od Zlatka 27.01.2013: .... a sto se srca tice svaka ti cast Flater ne bi izdrzao ni 787 a ni stotine hiljada Amera koji umiru svake godine bas od toga. Pazi na sebe !

23. februar 2012: Sinoć sam se vratio kući poslije 36 sati provedenih u Royal Free Hospital, teži za cca 200 grama zbog ovoga

. Operacija je bila u utorak oko podne i trajala je 3 i po sata. Najteže je bilo izdržati svo to vrijeme pod lokalnom anestezijom, a biti pokriven preko glave i ne moći se počešati. To je strašno, toliko da sam NAKONA DVA I PO SATA ZASPAO. Probudilo me kada su počeli da testiraju pace maker i opaljuju srce defibrilatorom.

Igračka je nevjerovatna. Juče sam išao na fino podešavanje. Ležim na krevetu, a doktorica sjedi metar i po od mene za kompjuterom i NIČIM NISMO FIZIČKI POVEZANI. Srce kuca normalno. Kaže ona meni: "sada ćemo ga malo ubrzati" i kucne u tastaturu i SRCE UBRZA! Onda ga je usporila, pa sve to još jedanput ponovila. Jebote, kao da daje gas u autu, samo nema sajle za gas, sve ide bežično, a nije ni fly by wire.

Učinak pace makera je bio trenutno vidljiv. Do operacije, ja sam već godinama imao u prosjeku svaki četvrti otkucaj izgubljen, ono tik, tik, tik, ništa, tik,..., kao da jedan cilindar nije radio. Sada, sve radi ko Šafhauzen sat, tik, tik, tik, tik, tik .... Dva puta sam već brojao do 200, i ni jedan otkucaj nije usfalio. To brojčano jeste značajno, 25%, ali u konačnom efektu svega nekoliko procenata, jer moje srce ima EJECTION FRACTION EF=25%, pa 25% od 25% je 6,25%. Ali, daj šta daš.

Međutim, to sa Šafhauzenom nije najvažnije. Puno važnije, a ne odmah vidljivo, je da je to BIVENTRIKULARNI PACE-MAKER, tj. kao dva pace-makera od kojih svaki goni svoju stranu srca. Kod sr(da)ca kao što je moje, sa ogromnim oštećenjima nakon 5 infarkata, uobičajeni tajming kontrakcija desne i lijeve strane nije više prigodan, i potrebno je promijeniti sinhronizaciju, ili kako bi Stanko Čep kazao, "okrenuti fertajler" za neke stepene u neku stranu. To sada rade ova dva uparena pace-makera, jedan izaziva kontrakcije desne strane koja pumpa vensku krv u pluća, a drugi u pravom momentu okida lijevu stranu koja osvježenu krv iz pluća pumpa u arterije. Doktori kažu da je to ustvari pravi benefit ovog uređaja. Ja, kao inžinjer, to vidim kao ulicu Džemala Bijedića. Tamo već desetljećima radi zeleni val. Nema tog koji nije doživio da zeleni val rikne, sjetite se koji haos onda nastaje! Teorija kaže da ulica sa zelenim valom propušta i do 4 puta više vozila u jedinici vremena nego ulica bez njega. Ja ću biti jako zadovoljan ako kod mene protok krvi kroz srce bude i samo dva puta veći. Puna šaka brade!

20.02.2012. u 21.15: Ujutro (utorak) u 7 sati odoh u bolnicu na operaciju. Biće negdje iza podne i trajaće 3-4 sata. Po planu bi trebalo da dođem kući u srijedu predveče. Mobilni ću uključiti po povratku iz operacione sale. Ako ga ne uključim, još ne znači da sam rikno, možda mi neće dozvoliti. Jedinu operaciju u životu sam imao u Kamenici 1990, a tada nije bilo mobilnih, pa nemam iskustvo. Ko hoće da se baci u trošak, brojka je +44 79 5757 1205, sekretarica radi. Sena je kod kuće, +44 20 8200 5809.

To: dejan@stojnic.co.uk
Subject: "Rikno"
From: ahmedagic@aol.com
Date: Tue, 7 Feb 2012 05:18:23 -0500 (EST)

Nije te bilo na sajtu cetiri dana,ali eto jucer si se javio pa mi je malo lahnulo! Covjek svasta pomisli.Ako sam dobro razumio, hoce da ti 21 ovog mj. ugrade Herzschritmacher, pazi samo da se akumulator ne isprazni i zelim ti sve najbolje.

Sa Markom Trograncicem sam uspostavio vezu i cesto se cujemo, zahvaljujuci tebi.

Onaj tvoj clanak :"kako nisam rikno" je za desetku. Zena i ja smo se toliko ismijali citajuci ga, da su nas suze obljevale. Zaista jako duhovito.

15. februara idem na pred-pregled, a 21. mi ugrađuju biventrikularni pace-maker sa defibrilatorom. Nekidan, 3. februara, sam se čuo sa Stevom Gruborom i pitam ga sječa li se on šta se dešavalo na taj dan prije 25 godina? A on meni kaže: "Misliš na ono kada smo se vozali po Sarajevu" (veza je "Kako nisam riknuo")

5. decembra 2011 mi je urađen echo scan srca u istoj bolnici, Royal Free Hospital. Sada je sve definisano pa nalaz mogu da stavim ovde.

Dakle, utvrđeno je da je EJECTION FRACTION mog srca pao na 25%. EJECTION FRACTION je procenat od ukupne količine krvi koje srce povuče iz pluća, i onda ispumpa u tijelo. Znači, moje srce uzme litar krvi pune kiseonika, frtalj litre pošalje dalje u tijelo, a tri frtalja vrati prema plućima, tako sam barem ja to shvatio. Zato i kod minimalnog napora, na primjer lagane šetnje, počinjem da osjećam pritisak na pluća i nedostatak zraka.

EF=35% je kod mene ustanovljen još u martu 1990. u Kamenici, isti procenat je potvrđen u oktobru 2009. u Sarajevu. Kod normalnog srca on je 80%, sve ispod 50% je patološki slučaj. Ovo kod mene, trebalo bi da bude grobljanski slučaj, ali eto još nije.

Imam samo jednu realnu opciju, a to je ugradnja biventrikularnog pace-makera sa defibrilatorom i to je zvanični prijedlog ljekara iz Royal Free. Potražio sam second opinion i dobio sam ga od prijatelja Zlatka Hafizovića, dr Dženane Rezaković i dr Zdravka Batinića iz Zagreba, koji su potvrdili da je to jedino sada realno rješenje. Drugo bi bilo transplantacija srca, o čemu (za sada) apsolutno ne razmišljam.

19. novembar 2011. Sinoć sam se vratio iz Royal Free bolnice na Hamstedu u Londonu gdje sam zaglavio u utorak 15. novembra uveče. Tri-četiri dana prije toga me je srce pravo zaj...., ono, ne da disati po nekoliko sati pa sam odlučio da odem na kanal i pogledamo tu stvar iznutra. A kanal nije onaj naš na Butmiru, već bolnica. U 8 uveče sam otišao tamo i prijavio se na A&E (Accident & Emergency). Naravno da su me primili. Šta da vam dalje pričam, srijedu sam proveo u čistilištu, odjelenju koje služi kao ranžirna stanica, uveče su me prebacili na koronarno, a u četvrtak u podne su me, kako se to popularno kaže, PROBUŠILI, tj. uradili koronografiju, ili angiogram, kako se to ovde kaže. Trajalo je jaaaako dugo, 55 minuta, sve sa onom sajlom u srcu i uživo slikom na 4 ekrana. Rezultati su, jebiga, dobro je. Kažu popraviti se ne može, valja se pripaziti.

Ja sam 1987 preživio četiri infarkta, ustvari na četvrtom sam imao kliničku smrt, ali me doktor Paško Dedić vratio defibrilatorom. Srce ima, kako svi znamo, tri glavne koronarne arterije koje ga snabdijevaju krvlju. Kada me je Radovanović otvorio u Kamenici 1990, dvije su bile začepljene 100%, a treća 98%. Ne vjerujete? Pogledajte ovo

! One manje, ni jedna bolja od 80%, nisu vrijedne pomena. E vidite, dvije velike po 100% začepljenja, premoštene su bajpasima. Ona treća nije mogla biti, jer se oko nje razvila cijela šuma kolateralnih kapilara koje je bilo nemoguće odstraniti, a kada bi se preko njih prebacio bajpas, krv bi ih mimoišla i to bi sve istrulo, što, priznaćete, ne bi bilo lijepo. Onda sam 1994 u Londonu fasovao još jedan infarkt, poslije čega su ustanovili da se jedan bajpas začepio. Mašala! Tokom 5 godina imao sam još 5 angiograma i 3 angioplastike, to je kada uguraju balon kroz venu u desnoj nozi sve do sužene srčane arterije, pa onda balon gruvaju pritiskom od 14 (četrnaest) atmosfera, te se balon proširi do 4mm i tako otvori arteriju.

Ovaj prekjučerašnji angiogram je trajao duplo duže nego obično, zato što doktor dugo vremena nije mogao da skonta kako srce uopšte radi, nema tu više ni koronarnih arterija ni bajpasa koji su prolazni. Opet da pitam: ne vjerujete? Pogledajte zvanični izvještaj

, svi prolazi su začepljeni, eno ikseva u pink krugovima. A one dvije crte označene crvenom strelicom, to su neki mali krvni sudići koje anatomija ne poznaje, i koji prebacuju krv, jedan tamo, a drugi vamo.

Pored svih tih suženja i blokada, ima i dodatni problem: pošto je veliki dio srca, koji je pogođen infarktima, postao ožiljak, znači da tu mišići više ne postoje i shodno tome pumpna snaga je dramatično smanjena. Još u Kamenici su 1990. izmjerili, a u Sarajevu 2009. potvrdili da je moj EF=35% (naravno da imam te papire). EF je EJECTION FACTOR i kada on padne ispod 50%, računa se da je u pitanju patološki slučaj.

Na svemu ovome ja živim ovih zadnjih 11, odnosno 21 godinu. Kako, to ni ptice ni duhovi ne znaju.

Ovo mi je bilo deseto, jubilarno bušenje, sve na istom mjestu na desnoj nozi, u samom pregibu. Inače, kompletna srčana kolekcija mi je impresivna:

- jedna operacija srca sa 2 bajpasa (u to spada i otvaranje desne noge od pregiba u butu do koljena odakle su izvadili venu od koje su napravili bajpase)

Plaćam voz i piće u Palati onome ko me dostigne! (kontam da svi znaju šta je Nurijin voz). A ako me prebaci, njega dodatno vodim u Office Food na Koreji da jede koliko god puno i dugo hoće, i ja naravno plaćam račun, 9KM.

Ova tri dana u bolnici nisam sjedio u bolnici besposlen, mislim na sajt. Po savjetu Mire Božića, ukinuo sam onu "baju" za automatsko skrolovanje, a po ideji mog Davora, UVEO SAM GOOGLE NA SAJT! Eto ga gore, ama niste ga valja mašili! TO JE PRAVA STVAR! Sa onim personalnim web stranicama i Google-om, pretraživanje sajta je sada p dim.

Drage moje, dragi moji, neće me biti na vezi 7 do 10 dana. Poslije punih 20 godina, došlo je vrijeme da provjerim kvalitet usluge sarajevskih bolnica, ili, kako to lijepo kaže moj prijatelj Nešo Blagojević, da malo odem na kanal. Na sreću, ovaj put nije srce, toga je stvarno bilo dosta za jedan život, 5 infarkata, dva bajpasa, 4 koronarografije i tri angioplastike, ovaj put su na redu "muške stvari".

Evo me i dalje na Urologiji, pod ozbiljnom dozom antibiotika, i oralnih i intravenoznih. Ide jako dobro.

Juče je trebala da bude operacija prostate i to sam bio broj 1 na, kako doktori Mustafa Hiroš i Mirsad Selimović rekoše, listi trake kao u pekari u tri ujutro. Međutim, uvijek ima ono "mož' da bidne, al' ne mora da znači"!

U srijedu ujutro su mi natakli HOLTER, to je onaj aparatić što 24 sata snima EKG, pa se CF kartica ubaci u kompjuter, koji onda nemilosrdno i bezgrešnio izbaci grubu istinu. A u mom slučaju ona je stvarno gruba, posto sam preživio PET NEZAVISNIH INFARKATA SRCA, i kao posljedicu je još 1990 dokumentovan u Sremskoj Kamenici EF (Ejection Fraction)=35%, a sve ispod 55% se smatra patološkim slučajem. Ta ista brojka je nađena i prije 7 dana na ultrazvuku na Trećoj internoj i doktor koji je to očitao sa kompjutera je samo kazao "aaaaaa, mašala".

Elem, pošto sam ja elektroinžinjer koji se podosta razumije u vodovodne instalacije i SUS motore, ali ne tako dobro u nalaze EKG, evo vam faksimil tog nalaza:

Ima svašta, ali je najinteresantnije ono "absolutna aritmija" i "Najduži RR 1832 msec", a to je vrijeme koje srce ne kuca. Kako ja to kao elektroinžinjer i poznavalac vodovodnih instalacija i SUS motora kontam, moje srce radi otprilike kao motor F1 Ferrarija na štand gasu, samo na manjim obrtajima! I tako od 1987! Za mene normalno, ali ne i za doktoricu anestetičarku i profesoricu kardiologije na Medicinskom fakultetu Dr Vesnu Lozo, koja mi juče ujutro nije dala zeleno svjetlo za reckanje. Umjesto toga prepolovila mi je jednu vrstu pilula (od 22 dnevno), a uvela dvije nove, ne bi li malo poravnala onaj štand gas. Na popravni kod Dr Lozo idem prva stvar ujutro u ponedeljak, a u međuvremenu me Sena pazi preko vikenda.

Evo dođe i taj ponedeljak. EKG, 3. interna, doktorica gleda, gleda, i na kraju napiše nalaz i mišljenje. Zadnja rečenica je:

"Bolesnik je .... te sam mišljenja da uz visok rizik, obzirom na preboljele infarkte miokarda, pristupa op. urološkom tretmanu."

E sada bih ja stvarno bio idiot kada bi se junačio. A doktori Mustafa Hiroš i Mirsad Selimović još manje. Evo me kod kuće spreman za nove izazove. Ovu epizodu smatram završenom. Hvala svima na podršci.

From: "Aeroklub \"Krila Sarajeva\"" <info@aeroklub-krilasarajeva.co.ba>
Date: Fri, 11 Sep 2009 10:30:21 +0200

Gospodine Dejane,

Obavjestavam Vas da je Zvonko Busic juce imao mozdani udar, sto nas je iznenadilo, bez obzira na njegove godine. Ovih dana je i letio i radio kao mehanicar na nasem Felke-u. Smjesten je na Neurološkoj klinici na Kosevu. Ako neko ima jarana ljekara na ovoj klinici, bilo bi dobro.

Pozdrav,

Alen Halak

Aeroklub "Krila Sarajeva"

- - - - - - - - - - - - - - - - - - -

From: "Aeroklub \"Krila Sarajeva\"" <info@aeroklub-krilasarajeva.co.ba>
Date: Fri, 18 Sep 2009 18:22:05 +0200

Gospodine Dejane,

Obavjestavam Vas da je danas Zvonko Busic otpusten iz bolnice, na kucno lijecenje.

Pozdrav,

Alen Halak

Aeroklub "Krila Sarajeva"

- - - - - - - - - - - - - - - - - - -

26. oktobar 2007.

Sinoć sam nazvao Zvonka. Zvuči super, a i sam kaže da nema ozbiljnih posljedica moždanog udara. Kaže da mu se jedino osmijeh malo pokvario. Baš dobro!

3. juli 2007. - Javio mi prijatelja Anis koji radi sa Ivom: "Razgovarao sam sa Zaimom, Ivo je nažalost loše, ponovo je u bolnici, ima vodu oko srca koja ga guši, a lijekovi ne pomažu da izbace tu vodu. Ljekari pokušavaju da nađu uzrok. Zaim kaže da Ivo teško priča". Ne valja.

8. juni 2007. - Razgovarao sam sa Ivom telefonom. Srce je OK, radi na tri cilindra, ali radi. Sprema se za koronarografiju (angiogram) da se vidi gdje se naslagao sav onaj nikotin

1. juni 2007. - Ivo Džonlić je zaglavio u bolnicu, imao srčani. Sada je dobro i pušten je kući.