Imam i ja pitanje i priču koje ćeš se i ti sjetiti... Ko je, od vas, majstora, još slijetao i sletio sa užetom okačenim o nos jedrilice? E, ja jesam! Naime, u N.Travniku, daleke 1963 godine, nakon završene osnovne jedriličarske obuke, dogovarali se Jakša i ja oko šlepa za moj ispitni let i ja ga molila da me "izvuče" što više da bih "mogla da pokažem sve moje letačke sposobnosti", a kaže da će me izvući kao i ostale, pa da pokazujem šta hoću, a ja rekoh da ja neću otkačiti, našta mi on odbrusi da će on otkačiti mene..... Elem, ja ZAISTA nisam vidjela njegovo mahanje krilima i on je MENE ZAISTA otkačio. E, sad, sa jednostrane komunikacije, sa zemlje, uslijedi ubrzani i bezbroj puta ponavljani Vesin zahtjev: Letove otkači, Letove otkači... Ja pokušam, pomalo nažuljam prst vukući sajlu, da bih pokazala da sam se trudila, a onda odlučim da malo jedrim dok imam visinu i, pjevušeći stanem da kružim oko

Kad je došlo vrijeme za slijetanje, znajuši proceduru, krenem ja na pola aerodroma, da ništa usput ne zakačim i sletim lijepo i bezbjedno. Kasnije saznam da je za otkačinjanje sajle, ili užeta, potrebno mnogo više vještine i letačkih sposobnosti, jer je trebalo jedrilicu uspraviti, ili oboriti pod 90 stepeni, što sad, više, nisam sigurna - to je takođe pitanje za sve vas, ali ja sam svoj ispitni let sa uspjehom obavila.

Pozdrav Milena Pejić.