Dragomir Cvetković - MORIS MOCO ALBAHARI

Dejane,

Mocu sam i ja sam prepoznao na našoj fotografiji, ali nisam bio 100% siguran da je to on. U takvim sitacijama omaške nisu prijatne. Zbog toga mi on mora oprostiti, a ja se njega uvijek pamtim kao dragog druga. Da je to istina evo i mog sjećanja na njegov dolazak u Modelarsku školu.

Na samom početku rada Modelarske škole doveli su (koliko se sjećam to je učinio Zdravko Bukovac) jednog maleckog dječaka (mislim da tada nije imao više od dvanest godina) obučenog u perfektno sašivenu partizansku uniformu sa titovkom na glavi, opasač i mali pravi pistolj, srazmeran njegovoj visini. Novine i radio reportae govorile su o malim hrabrim kuririma ili dječacima – bombašima čijim zaslugama su osvajani neprijateljski bunkeri. Nama, gradskoj djeci, koja su rat provela u gradu Sarajevu, Moco je pretstavljao borca i takvog ratnika. Počeli smo se prema njemu odnositi sa odgovarajućim uvažavanjem. Moca odmah, prvog dana uključio se je u nastavu i rad u radionici. Nasuprot tome, sutradan, ali bukvalno baš idućeg dana, Moco je došao "u civilu", odjeven na isti način kao mi svi. Nikada više Moco nije dolazio u uniformi i mnogo se trudio da odnos prema njemu bude normalan. Nikada nam nije pričao svoje ratne događaje. Na naša pitanja o svom ratnom putu, nije želio da govori. Uvijek je nastojao da bude kao mi svi.

Pamtim još jednu njegovu vrlinu. Ja u svom životu nisam upoznao čovjeka, koji je toliko volio letenje kao Moco. Znao je sve o ratnim avionima tog proslog rata. Satima je mogao da priča o njima, vazdušnim bitkama i događajima. Nestrpljenje da što prije samostalno leti je bilo ogromno.

Moco je jedan od najzaslužnijih članova Aerokluba i spada među par ljudi koji su veći dio svog života posvetili njegovom napretku.

On mi je prije 20-tak godina poslao jednu publikaciju u kojoj je pisao o Aeroklubu. Nažalost tu knjigu više nemam. On bi vjerovatno mogao da to pronađe i pošalje na tvoj sajt. Osim roga, i on je obavezan da sada, dok smo živi, napiše svoja sjećanja. Sigurno on najvise zna o periodu poslije 1950. godine, kada je dosta nas otišlo iz Sarajeva.

Pozdrav Leb.