Jedrilica Vrabac Letov (verzija
Letov je fabrikovana u kod Letova u Sloveniji) koji, za razliku Utvinog
Vrapca (fabrikovan, kako mu ime kaže, u fabrici Utva u Pančevu). Vrabac
Letov je nešto teži, sa trupom iz jednog komada koji potseća na trup
nemačke jedrilice SG-38 i koji nema, iz tog razloga, tkzv "lomnice" koje
su vezivale prednji i zadnji deo trupa i koje bi se u slučaju tvrđeg
sletanja, polomile bez oštećenja samih elemenata trupa. Bilo je dovoljno
zameniti lomnice i Vrabac je mogao da nastavi letenje. Ovo smo mnogo
cenili kod Utvinog Vrapca, jer slomnjene lomnice su mogli da zamene sami
učenici za ne više od jednog sata. Letalki dan nije time bio izgubljen
za grupu.
Vrabac Letov je imao i
pedale nožnih komandi indentične sa onim jerdrilice SG-38 koje bi se
mogle uporediti sa onim sa Grunau Baby, dok je Utvin Vrabac je imao, na
drvenoj poluzi na čijim ekstremitetima su bile zakačene sajle kormila
pravca, samo dve "uzengije" od čelične sajle u koje je pilot "uglavljivao"
nožne pete.
Takođje, pilotske gurtne Vrapca Letova su
bile identicne sa onim jedrilice SG-38 i trbušne su čak imale neku vrstu
amortizera: u slučaju brutalnog udara u prepreku, kada je telo pilota po
inerciji bilo projektovano unapred, jedna tačno dimenzionisana pločica (namerno
zarezom oslabljena u sredini) bi pukla i time amortizovala jedan deo
kineticke energije. Alka koja je vezivala trbušnu gurtnu za trup
jedrilice, bi se tada deformisala u elipsu i time takođe primila na sebe
jedan deo kinetičke energije.
Ja sam prešao ceo "A" kurs na Mojmilu na
Utvinom Vrapcu osim završnih letova, gde smo morali preći na SG-38, jer
je jedan od učesnika kursa uspeo da odvali Vrapcu, koliko se secam, levo
krilo.